Izveštaj piše Biljana Isić.

Subota je. Oko 4:30h ujutru. Zakopcavam torbu i polazim po Ivana (Sokolovića). Kasnije idemo po Martu i Adelu, pa na samom kraju po Jamantu. Napred sede polaznici 3.jesenjeg maratona na Fruškoj gori, dok na zadnjem sedištu sede tri planinara koji su polaznici laganije pešačke ture od 20 km sa grupom drugih mladih planinara.

Prvo smo ostavili planinare kod Paragova, pa smo se uputili na Popovicu, radi učešća u maratonu. Ovaj maraton obuhvata oko 25km, sa nešto ispod 1200 m uspona i isto toliko i silazaka, tj. neke jezivije krajeve najduže staze na aprilskom Fruškogorskom maratonu. Iskreno, ova staza je za ljude sa mazohističkim naklonima, pa smo se Jamanta i ja odmah pri prvoj objavi dešavanja, dogovorila da idemo, samo je bilo pitanje ko još ide sa nama.

Plan nam je bio da idemo laganijim tempom zajedno celu stazu, iako nisam baš bila sigurna da ću moći, usled svojih izostanaka sa poslednjih nekoliko trekinga, koji su dobrineli mom nedostatku kondicije. Krenule smo polako i staza je bila odlična. Bilo je blata, ali ne previše, već taman po meri. Prva KT, na Kraljevoj stolici, sve je bilo u redu. Trčimo gde nam blato i nagib dozvoljavaju, a tamo gde ne, pešačimo. Sledeće KT, Brankovac, dobijamo fin voćni čajić, dosipamo vodu i idemo polako dalje.

Odmor pred spust ka Vratima raja

Prolazimo Zmajevac prvi put i posle idemo  na čuvena Vrata raja. Ovde počinje zabava sa spuštanjem, preskakanjem potočića i lepim usponom do naredne KT.

Na putu do Vrata raja

Ovde polako razdaljina između nas postaje sve veća. Ali i dalje idemo zajedno, bar još neko vreme, dok ne prođemo one “najzabavnije” delove staze. Dolazimo do vodopada i do belih stepenica gde naravno opet sledi slikanje.

Roštilj i vodopad kod stepenica

Još smo neko vreme išle zajedno, ali nakon 15 km, rastojanje između nas postaje preveliko i dolazimo do zajedničkog zaključka da je vreme da se razdvojimo i da Jamanta odleti ka cilju, a ja ću laganijim tempom da pređem preostalih 10 km. Drugi put na Zmajevcu dolazim sama, ali hrabro nastavljam pravo. Sledeća KT je Izvor zvečan i naravno cilj. Na putu do izvora sam slučajno skrenula pogrešnim putem, pa sam pokupila i neke neplanirane ogrebotine, ali sam veoma brzo izašla na pravi put i prošla bez većih povreda. Nakon izvora, nema više KT-ova, već sledi cilj na Popovici. Stazu sam završila za 5 h, dok je Jamanta istu stazu prešla za 4 h i 20 min. Reklo bi se da je ipak veći mazohista, ali nije moje da osuđujem.

Ispijanje raznih tekućina u cilju

Nakon ispijene veće količine čaja koji se delio, domaće kafe i hladnog piva, pošli smo u potragu za obrokom, nakon čega smo otišli po ostatak ekipe koja je putovala sa nama za Suboticu. Na žalost, njima su se planovi dosta izmenili, ali su ipak uspeli preći zacrtanih 20 km, samo drugim putevima i za malo duže vreme. Kući smo stigli sa malim zakašnjenjem, ali ne može uvek baš sve da ide po planu.

Ipak je glavni cilj svako uspeo da ispuni za današnji dan, a to je da provedemo jedan lep jesenji dan na divnoj Fruškoj gori. Ovakav dan bi se recimo mogao ponoviti i u zimskom izdanju…

 

https://www.tron.org.rs/wp-content/uploads/2017/10/jesevodopad-1024x768.jpghttps://www.tron.org.rs/wp-content/uploads/2017/10/jesevodopad-150x150.jpgJamanta ŠafranjIzveštaji sa trka  Izveštaj piše Biljana Isić. Subota je. Oko 4:30h ujutru. Zakopcavam torbu i polazim po Ivana (Sokolovića). Kasnije idemo po Martu i Adelu, pa na samom kraju po Jamantu. Napred sede polaznici 3.jesenjeg maratona na Fruškoj gori, dok na zadnjem sedištu sede tri planinara koji su polaznici laganije pešačke ture od...