Ljubljanski maraton 2015 – prvi maraton i još ponešto ..
Nisam baš vičan pisanju trkačkih izveštaja ali sada naprosto moram i želim da podelim svoje prvo maratonsko iskustvo. Pregršt je emocija u meni i bio bih sebičan a da ih ne podelim sa drugima.
Pre malo više od godinu i po moja početna zamisao je bila da ću se pomoću trčanja lakše rešiti cigareta sa kojima sam se družio više od 20 godina. Zatvarajući tu knjigu otvorio sam novu koju još dugo želim da čitam. Lagano trčkaranje po naselju je bio samo početak jedne lepe avanture. Javile su se i želje da bih možda mogao da probam da istrčim neku trku, a Palić i 7.Tron rođendanski polumaraton i trka zadovoljstva od 5 km je bila idealna za to.
I upravo ljudi okupljeni oko Ark Trona učunili su da se totalno navučem na čitavu tu priču oko trčanja,prvo pozivom na TreningTrku ,nedeljnim treningom dužine a kasnije i legendarnim “utorcima”sa Mirkovom grupom i na kraju sa “zverima” :).
Ređale su se trke,želja za trčanjem je postajala sve jača i kako je vreme prolazilo ideja da bih jednog dana želeo da istrčim maraton postajala je sve realnija, samo se čekao pravi momenat i prava trka. Izbor je pao na Ljubljanski maraton.
Slušajući priče naših trkača koji su učestvovali na tom maratonu samo su još više budili želju.U glavi mi je uvek bila misao da sam još uvek zelen za maraton i da bi bilo pametnije da još malo sačekam,da se držim polumaratona i onda kao i uvek kada zafali samopouzdanja neko od starijih trkača je uvek tu da te ohrabri. Često je dovoljno samo par reči i adrenalin proradi,npr.dobiješ sms:sutra obaramo tvoj lični ili u nedelju trčimo do Bikova i nazad ili poziv za treking gde odradiš kilometražu koju nisi ni sanjao:).
Tako je bilo i kod odluke za maraton,ljudi sa kojima ću se upustiti u ovu pustolovinu ubedili su me da je pravi momenat i hvala im na tome,bili su u pravu. Ljubljanu treba doživeti!
Osećaj koji daje svakom trkaču je poseban,osećaš se nekako posebno. Sve deluje savršeno,stekao sam utisak da čitav grad živi za ovaj događaj,sve je podređeno maratonu i trkačima.
Tronovu ekipu su u Ljubljani predstavljali Jamanta Šafranj,Teleki Gyorgy i ja. Srđan je nažalost bio sprečen a baš je falio :).
Dug put i peripetije sa sobama nisu ni malo uspele da nam pokvare doživljaj i ushićenost.
Raspakujemo se,pijemo kafu i pravac expo po startne brojeve pa u centar grada u obilazak. Gledamo stazu kojom ćemo sutra pržiti,start i cilj i već kao da smo na trci.
Nervozu i iščekivanje smo umesto kuliranja ubili “laganim” šetanjem uzbrdo do dvorca sa kojeg se pruža prelep pogled na Ljubljanu.
I onda dugo čekani dan.
Kafa,doručak,nedoumice kako se obući za trku,slikanje i trk napolje!
U gradu ludilo, sve je prepuno trkača, publike, volontera,
Iako smo izašli 45 minuta ranije i bili smešteni 200 metara od starta stigli smo 5 minuta pre početka trke.Iznad starta na bini piče bubnjari koji svoj performans izvode na nekim buradima,šerpama i ko zna čime i dižu atmosferu do usijanja.
Nismo imali neki dogovor ili plan da li ćemo trčati isti tempo ali smo Jamanta i ja skoro svo vreme bili na 50-ak metara.Teleki je u startu krenuo malo sporije i videlo se po njemu da nešto nije u redu,da ovo nije njegov dan.Prehlada je ipak učinila svoje. Prvih 10-ak kilometara sam imao utisak kao da odrađujemo nedeljni trening dužine.
Upijaš svaki delić atmosfere koja je podjednaka kao i na startu. Neverovatno je da bukvalno nije bilo dela staze a da neko nije stajao na ulici i bodrio trkače. Babe,dede,mladi,stari,
Kada vidiš sa kojim te žarom bodre,kao da si im rod rođeni ne možeš da ne daš sve od sebe.Na stazi je bilo preko 20000 trkača a siguran sam da je bar toliko bilo i publike duž čitave staze. Druga trećina staze počinje da pokazuje zube ali nedamo se :).
Mojem i Jamantinom preticanju je tu kraj,ona se odvaja na stotinak metara a Teleki je čini mi se u tim trenutcima uletao u kafić da “telefonira” :))).
Oko 32.kilometra ,kao što je i red, noge postaju malo teže međutim dovoljan je samo pogledati u te ljude pored staze i odmah dobiješ neku dodtanu energiju. Još 10 km!
Tu staza počinje da bude teža što zbog umora što zbog uzbrdica koje su nam ostavili za kraj.Još jedan detalj će me uvek sećati na ovu trku. Pred kraj pravim grešku i uzimam gel koji do tada nisam probao i stomak počinje da steže a okrepnu stanicu sam uprvo prošao. Ubio bih za gutljaj vode! U tom momentu protrčava lik sa flašicom vode i samo je pružio prema meni, kao da je znao.Živ bio 100 godina!
Posle toga adrenalin postepeno počinje da udara i svakim sledećim kilometrom postaje sve jači.Zadnja 2 kilomtera sam trčao kao u transu,znajući da je cilj blizu i da sam blizu ostvarenja svog trkačkog sna. Svašta prolazi kroz glavu u tim trenutcima i stvarno je teško dočarati ali je osećaj jedinstven,neponovljiv.
Nisam se mnogo opterećivao rezltatom,cilj je bio završiti ispod 4h ako je moguće. Na kraju Jamanta 3:34:05 i 10.mesto u kategoriji,Teleki 3:59:32 i ja 3:34:44.
Šta reći na kraju?
Ništa nije nemoguće i sve je moguće ako daješ sve od sebe!
Koliko god mi se pre činilo da je maraton individualni sport toliko sam sad ubeđeniji da je totalno suprotno!
Verovatno ništa od ovoga juče ne bi bilo da nisam imao podršku najdražih i da nisam upoznao subotičke zaljubljenike u trčanje.
Od svakog od njh sam dobio savet,pomoć ili podršku, sklopio to u mozaik zvan Maraton i napravio od sebe boljeg čoveka nego što sam bio!
https://www.tron.org.rs/ljubljanski-maraton-2015-prvi-maraton-i-jos-ponesto/https://www.tron.org.rs/wp-content/uploads/2015/10/svo-troje-ljubljana-2015.jpghttps://www.tron.org.rs/wp-content/uploads/2015/10/svo-troje-ljubljana-2015-150x150.jpgIzveštaji sa trkaNisam baš vičan pisanju trkačkih izveštaja ali sada naprosto moram i želim da podelim svoje prvo maratonsko iskustvo. Pregršt je emocija u meni i bio bih sebičan a da ih ne podelim sa drugima. Pre malo više od godinu i po moja početna zamisao je bila da ću se pomoću...Dejan Graovac dejangraovac@gmail.comSubscriberark TRON Palić
Leave a Reply