Piše: Đerđ Teleki

Nagyatád je mali gradić na jugozapadu Mađarske poznat po jednoj epskoj sportskoj disciplini.  Naime, u tom gradiću je 1990. prvi put održana triatlonska trka na dugoj distanci u Mađarskoj i uopšte na ovim prostorima Balkana i južne i srednje Evrope. Dugi triatlon ili popularni naziv IronMan podrazumeva 3,8 km plivanja, 180 km vožnje bicikla i trčanje maratona 42,2 km u jednom cugu. U Nagyatádu se ta trka održava pod imenom ExtremeMan.

U Mađarskoj ovaj sport ima veliku tradiciju i 2024. se održalo 35. izdanje ExtremeMana. Pošto u okruženju, dugo godina nije bilo nigde takve trke, mnogi triatlonci sa ex Yu prostora su se oprobali baš na toj trci, među njima i dosta Subotičana. Najsvetlije dane ExtremeMan je doživljavao u periodu od 2012. do 2019., kad je svake godine bilo preko 600 pojedinaca i više stotina štafetnih učesnika. Baš u tom periodu su i Subotičani bili najaktivniji u Nagyatádu. Nakon toga, trka malo gubi na značaju jer se pojavljuje još nekoliko sličnih trka u dugoj distanci triatlona u okruženju, pada malo broj učesnika ali “filing” Nagyatada ostaje i dalje. Povod za pisanje ove priče je da, posle 12 godina mog stalnog učešća na toj trci, u pojedinačnoj ili štafetnoj kombinaciji, ove 2024., 10. avgusta, nisam na startu ExtreMana, a nema nikog ni od Subotičana.

Na trci održanoj 10.08 2024., oboren je rekord staze, uradio je to gospodin Badar Gergö za 8 sati i 2 minuta. Stari rekord je bio iz 2017. Flander Marton za 8 sati i 10 minuta.

Ne, nisam skroz odustao od učešća na trci u Nagyatadu. Prošle godine sam nakon završetka cele distance izjavio da mi je to poslednji put, i da ako ću i dalje dolaziti učestvovaću na nekim kraćim distancama ili u štafetnoj kombinaciji. To i dalje stoji, nadam se da ću imati još prilike da se pojavim tamo, fali mi ceo taj doživljaj i prateća atmosfera.

Ovom prilikom pokušaću da navedem sve Subotičane uz par komentara, koji su ikada učestvovali u Nagyatadu pojedinačno, štafetno ili u nekoj pratećoj trci. Neki stariji rezultati mi nisu dostupni, ali nadam se da niko neće biti izostavljen. Naravno, komentari su iz mog ugla gledanja i doživljaja.

1997.

Vero Janoš 11:54. Prvi čovek iz tadašnje države koji je učestvovao na nekom triatlonu duge distance i uspešno završio.

2000.

Vero Janoš 10:59. Jančikino najbolje vreme u Nagyatadu, iz perioda kad su postojali samo gvozdeni bicikli, nije bilo prilagođenih triatlonskih dresova, raznih elektronskih pomagala, satova, gelova itd. Veliki respekt.

2004.

Vero Janoš 12:48. Malo slabiji rezultat. Jančika je radio težak posao, manje je trenirao, ali je opet završio.

2012.

Jedna brojnija ekipa trkača Trona je učestvovala na pratećoj trci od 26 km u Nagyatadu. Onda smo prvi put uživo videli trku takve vrste, a Dejan Kakonji i ja smo se “zarazili” i pala je odluka da se mi tu sledeće godine pojavimo, i da na cilju komentator uz naše ime, glasno poviče „IronMan“! Nismo znali tačno u šta se upuštamo. Te godine na trci od 26 km učestvovali su: Sebastian Ludaić, Dragan Šarčević, Dimitrije Crnokrak, Grgo Skenderović, Dragan Ćirić, Stevan Tutorić, Dejan Kakonji i Đerđ Teleki.

2013.

Đerđ Teleki      14:08

Dejan Kakonji  14:39

39 °C paklena vrućina, najtopliji ExtremeMan od svih naših budućih učešća, a Dejan i ja završili svoje prve Ironman triatlone. Te godine odustalo je skoro 20% učesnika, to je i danas negativni rekord, obično taj broj bude ispod 10%. Uff, šta smo sve doživeli, ali uspešno smo završili. Ja sam izgubio oko 6-7 kg od svoje težine na samoj trci. Sa nama je bio i legenda Vero Janoš, kao savetnik i podrška. I onda se i on opet “zarazio” i zarekao se da će kad ode u penziju 2017., još jednom doći u Nagyatad.

Na pratećoj trci od 26 km učestvovali su još Dimitrije Crnokrak (treći apsolutno), Pero Stević i Grgo Skenderović.

2014.

Đerđ Teleki       13:20

Dejan Kakonji   14:26

Ark Tron štafeta  11:21 (Sebastian Ludaić- plivanje, Aleksandar i Adrian Malagurski -bicikl, Ćirić Dragan iz Novog Sada – maraton).

Na pratećoj trci od 26 km učestvovali su još Jamanta Šafranj, Dimitrije Crnokrak, Pero Stević, Grgo Skenderović i Dragan Ćirić iz Subotice.

35 °C ali bože moj, pa leto je. A mi smo već i malo iskusniji i uspevamo popraviti prošlogodišnje rezultate, a prvi put učestvuje i neka štafeta i to sa dobrim rezultatom.

2015.

Grgo Skenderović   14:56

Dejan Kakonji          15:02

Tron Mix 1 štafeta  11:41 (Đerđ Teleki – plivanje i bicikl, Jamanta Šafranj – maraton)

Tron Mix 2 štafeta  11:13 (Jelena Ademi i Aleksandar Malagurski – plivanje, Adrian i Aleksandar Malagurski, Jelena Ademi – bicikl, trčanje isto svo troje naizmenično)

Na pratećoj trci od 26 km još jednom je uspešno nastupio Dragan Ćirić iz Subotice.

Oko 34 °C. Grgo svoj prvi ironman, a Dejan treći put, uz izvesne zdravstvene problem, ali herojski završeno. E štafete, to je posebna priča. Nepromišljeno bosonogo igranje fudbala na travi dan pre trke, i Jamantini krvavi žuljevi su već puno puta prepričana anegdota. U Tron mix 1 štafeti ja sam plivao i izvozio bajk deo, a Jamanta je trčala maraton, mislim da najteži u životu (sad već ima preko 50 maratona) ali taj maraton nije trčala samo za sebe i odustajanje kao mogućnost nije postojala, uspešno je istrčala taj pokleni maraton sa krvavim tabanima. Ipak, sporije od svojih tadašnjih mogućnosti i štafeta Tron mix 2 nas je pošteno pobedila u sjajnoj međusobnoj trci. Novi okršaj i naravno popravljanje našeg rezultata je zakazano momentalno nakon trke.

2016.

Dalibor Ivić      13:29

Robert Hajnal  13:29

Zverinjak 1 štafeta 10:50 (Đerđ Teleki – plivanje, bicikl, trčanje; Jamanta Šafranj bicikl, trčanje)

Zverinjak 2 štafeta 11:08 (Ivan Pivarčik i Jelena Ademi – plivanje, Aleksandar Malagurski, Ivan Pivarčik i Jelena Ademi – bicikl, trčanje isto svo troje naizmenično)

36 °C. Dva nova lica, Robert i Dalibor i dve nabrijane štafete sa promenjenim imenima i velikim ambicijama. Bila je tesna trka do kraja, Zverinjak 1 je pri kraju bajka i na trčanju uspeo da napravi malu razliku i tako pobedi u međusobnom okršaju. Ogromna satisfakcija za Jamantu i mene nakon prošlogodišnjeg slabijeg rezultata, uspeli smo da izvučemo sve iz sebe. Jamanta je prvi put vozila trkački bicikl, a na trčanju smo se menjali prvo Jamanta dva kruga, pa ja dva kruga i onda do kraja, u svakom krugu naizmenično, od ukupno 8 krugova. U tom trenutku to je bilo najbolje štafetno vreme Trona do sada. Zverinjak 2 se sjajno borio, umesto Adrijana iz 2015. prvi put se u Nagyatadu pojavljuje Ivan i najavljuje lepu karijeru. Zverinjak 1 je ostvario i zapažen plasman, od 90 dvočlanih štafeta zauzimamo 10. mesto, a drugo mesto u mešovitoj dvočlanoj štafeti.

2017.

Đerđ Teleki          11:43

Robert Hajnal      11:46

Dalibor Ivić           12:04

Vero Janoš           13:01

Kristian Tašković  13:41

JaMiVan štafeta  10:18 (Ivan Pivarčik – plivanje, bicikl, trčanje; Jamanta Šafranj – bicikl, trčanje)

32 °C. Najbrojnija ekipa iz Subotice, i najbolji rezultati, ipak je bilo samo 32 °C. Jančika je održao svoje obećanje od pre četiri godine, i sa 59 godina se opet pojavio u Nagyatadu, i odradio još jedan sjajan ironman. Robert i Dalibor su u odnosu na prošlu godinu debelo popravili svoje rezultate, a ja sam posle dve godine štafetovanja sa Jamantom, opet učestvovao samostalno i popravio svoj raniji rezultat za više od 2,5 sata i to mi je i danas važeći lični rekord. Kristijan je novo lice sa uspešno završenom ironman distancom. A štafeta Jamivan je ostvarila najbolje subotičko štafetno vreme do danas. Ivan i ja smo isplivali identična vremena s tim da je start štafete 1h 20 min. kasnije u odnosu na pojedince. Jamanta je prvi put vozila sopstveni trkački bicikl prilagođen za nju, i to sjajno, a Ivan je svoj deo izvozio svemirskom brzinom. Nakon toga su super trčali i u internoj trci sa mnom su me pred kraj sustigli i prešli za 5 minuta u realnom vremenu, i nadonadili kasnije startovanje štafeta. Ja sam svo vreme bežao od njih, a žrtva je ispao Robert kojeg sam pred kraj ja prestigao za 3 minuta. Štafeta Jamivan je ponovila prošlogodišnji plasman štafete Zverinjak 1, takođe 10. mesto u dvočlanim štafetama i drugo u mešovitim.

2018.

Ivan Pivarčik     10:52

Đerđ Teleki       11:54

Dejan Kakonji  13:48

Bags of Iron štafeta  11:28 (Aleksandar Malagurski – plivanje, bicikl, trčanje; Jamanta Šafranj – bicikl, trčanje)

34 °C. Ivan prvi put učestvuje samostalno i ostvaruje najbolji subotički rezultat u Nagyatadu, za 7 minuta brže od Jančikinog antologijskog rezultata iz 2000. godine. A prvi put da neko u pojedinačnoj konkurenciji ostvari i plasman, to sam uradio ja u kategoriji 55 do 59 godina, zauzeo sam treće mesto. Dejan je ostvario svoj najbolji rezultat u Nagyatadu. Štafeta “Kese od čelika” se sastavila svega par dana pred trku, ali su odradili vrlo dobro, po već oprobanom receptu.

2019.

Ivan Pivarčik                    10:48

Đerđ Teleki                      12:11

Dejan Kakonji                  14:37

Aleksandar Malagurski   15:25

The Beasts štafeta          10:45 (Saša Stojanović – plivanje, bicikl, trčanje; Jamanta Šafranj – bicikl, trčanje)

35 °C. Ivanovo drugo učešće i još jedan sjajan nastup, za 4 minuta je popravio svoje prošlogodišnje vreme. I ja sam morao biti zadovoljan, skliznuo sam malo preko 12 sati ali sam opet ostvario plasman, treće mesto u kategoriji 55 do 59 godina. Dejan je imao nezgodan sudar i pad sa bicikla, ali uprkos bolovima uspešno je završio. A posle više godina učešća u raznim štafetnim kombinacijama Aleksandar se prvi put osamostalio i odradio ceo ironman. Napatio se, ali je vredelo svih muka. Vrlo dobra štafeta sa Jamantom i Saletom rutinski odrađuje sa drugim najboljim Tron rezultatom.

2020.

E ovo je posebna priča, kovid godina i sudbina nam je poremetila planove. Trka u Nagyatadu se ipak održala, ali nažalost bez nas pošto par dana pre trke se ispostavilo da zbog kovid sankcija nismo u mogućnosti da pređemo granicu. Organizatori su nam plaćene startnine prebacili za sledeću godinu. No, to nas nije zadovoljilo i uradili smo nešto, na šta sam jako ponosan i to je razlog da i ova godina stoji u nizu u priči o Nagyatadu. Naime, Jamanta i ja smo smislili da organizujemo svoju nezvaničnu ironman trku u našem okruženju istog dana i u isto vreme kad se i u Nagyatadu održao original. U  veoma sličnom formatu što se brojeva krugova tiče. Izvršili smo tačna merenja, organizovali logistiku i okrepu i na dan trke i mi smo održali naš ironman. Plivanje na jezeru u Bačkoj Topoli, vožnja bicikla od B.Topole do Subotice pa tri kruga do Horgoša i nazad. U poslednjem krugu na kraju vožnja do Makove sedmice, gde se održao  trkački deo. Sve je bilo regularno i sa tačnim distancama. Članovi Trona su nam pomogli u tome, par njih je učestvovalo na plivačkom delu, a na trkačkom delu dosta njih, pa je napravljena prava fešta i ambijent trke.

Đerđ Teleki         12:04

Dejan Kakonji     13:56

Vlatko Primorac 15:20

Tron zverčice štafeta  12:12 (Sonja Oros – plivanje; Jamanta Šafranj – bicikl i trčanje)

Aleksandar Đaković je bio vodeći do trčanja, ali posle drugog kruga trčanja odustaje zbog zdravstvenih problema.

35 °C. Ovom sam pristupio kao prema pravoj, regularnoj trci (u našim glavama je to i bila takva trka), oteževajuća okolnost je bila da smo bicikl vozili u redovnom saobraćaju i morali smo paziti na propise i ostale učesnike. Ali svi smo se izborili sa tim i na trkačkom delu se pojavili živi i zdravi. Dao sam sve od sebe, ganjao rezultat ispod 12 sati, bio sam blizu i na kraju sam bio jako zadovoljan. I Dejan je išao vrlo dobro i stabilno i ostvario sjajno vreme. Vlatko nam se priključio kao iskusni triatlonac i višestruki ironman, ali u tom momentu bez nekih ozbiljnih treninga, ali uprkos tome herojski završava. Aleksandar, kao i Vlatko upada u priču radi doživljaja. I on već ima ranije završene ironman trke i da je bila “prava” i ovu bi završio, ali ipak na trčanju se nije osećao dobro i rešio je da stane. A štafeta, prvi put samo sa devojkama se sjajno pokazala. Sonja je svoj deo plivanja odradila vrlo dobro, a Jamanta posle teške vožnje bajka od 180km je odlično istrčala maraton, najbrže od svih nas i na kraju su devojke uz vrisak uletele zajedno u cilj i proslavile svoj uspeh. Nadam se da niko ne zamera što je i ovaj “Subotički Nagyatad” svrstan u ovaj niz.

2021.

Ivan Pivarčik     10:52

Đerđ Teleki       13:05

Köszegi Zoltán  14:10

Tron zverčice štafeta  12:08 (Nenad Grković – plivanje, trčanje; Jamanta Šafranj – bicikl, trčanje)

35 °C. Ivanu treće učešće i vrlo stabilno, svega par minuta razlike sva tri puta. Meni je ova godina bila malo problematična sa nekim povredama i mukama oko kolena, tako da rezultat malo preko 13h nije ni tako loš. Iskusni trkač i biciklista Zoltan se prvi put pojavio na ironman trci i to posle oporavka od povrede kuka, i za prvenac je odradio vrlo dobro. A prvi put u Nađatadu je i Nenad u štafeti, odlično isplivao i na trčanju vrlo dobar u svojim krugovima. Jamanta je prvi put (a rekla je posle da i poslednji put) vozila sama celu deonicu od 180 km u Nagyatadu. Ipak su i oni odradili vrlo dobro i stabilno.

2022.

Povratak Zverinjaka štafeta  11:06 (Đerđ Teleki – plivanje, bicikl, trčanje; Jamanta Šafranj – bicikl, trčanje)

Tron cimeri štafeta  12:58 (Nenad Grković – plivanje, bicikl, trčanje: Zlatko Bedić – bicikl, trčanje)

20°C kiša i hladan vetar na bicikl segmentu.

Prvi put bez pojedinačnih učesnika i prvi put hladno sa jakim vetrom i kišom, koja je prestala tek popodne kad se biciklistički deo završio. Hteli smo sa Jamantom da ostvarimo neki sličan rezultat kao pre šest godina, ali nas je bajk deo izigrao, po tim uslovima je ispalo poprilično sporije od planiranog. Iako smo maraton istrčali najbrže od svih dosadašnjih štafeta 3:15 nismo mogli da se spustimo ispod 11 sati. Malo je falilo, ali gledajući okolnosti, dobar je to rezultat jako. I druga štafeta sa Nenadom i Zlatkom, koji je prvi put u Nagyatadu se namučila na bajku, a još i sa ne baš najboljim biciklom, na kojem su se njih dvoje menjali. Ipak uspešno završavaju i oni.

2023.

Đerđ Teleki    12:46

Tron ponavljači štafeta  12:13 (Nenad Grković – plivanje, bicikl, trčanje; Jamanta Šafranj – bicikl, trčanje)

25°C kiša, potop, srećom bez vetra.

Opet se pojavljujem samostalno, bolje pripremljen nego pre dve godine i sa malo većim ambicijama. Ali kiša pada od trenutka kad smo u zoru otvorili oči, tokom celog dana a na trčanju se nebo skroz otvorilo, Nagyatad je bio potopljen, bukvalno smo na nekim delovima trčali u vodi do kolena. Uprkos svemo uspevam sasvim dobro izvoziti bajk, svega koji minut sporije nego ranijih godina kad sam završavao bajk deo za oko šest sati. Ni trčanje nije ispalo jako loše, čak sam i uživao od muke u nekim ekstremnim momentima. Rezultat pošteno spušten ispod 13 sati a postao sam i najstariji čovek u Srbiji sa završenom ironman trkom sa punih 60 godina i šest meseci. Štafeta Tron ponavljači, ponavlja vrlo sličan rezultat kao pre dve godine, uprkos veoma teškim vremenskim uslovima.

2024.

Prvi put od 2012. niko iz Subotice. Imao sam želju da i ove godine učestvujem na nekoj od novo uvedenih kraćih distance, ali bio sam usamljen. Niko drugi se nije organizovao i prijavio, i onda sam i ja odlučio da napravim godinu dana pauze od toga. Iskreno se nadam da priča o Nagyatadu još nije gotova i da ću još jednom ili više puta stati na startnu liniju na obali jezera Gyekenyes.

 

https://www.tron.org.rs/wp-content/uploads/2024/08/SuNagyatad2020.jpghttps://www.tron.org.rs/wp-content/uploads/2024/08/SuNagyatad2020-150x150.jpgJamanta ŠafranjPriče naših trkačaPiše: Đerđ Teleki Nagyatád je mali gradić na jugozapadu Mađarske poznat po jednoj epskoj sportskoj disciplini.  Naime, u tom gradiću je 1990. prvi put održana triatlonska trka na dugoj distanci u Mađarskoj i uopšte na ovim prostorima Balkana i južne i srednje Evrope. Dugi triatlon ili popularni naziv IronMan podrazumeva...